Predvidivost poslovnog ambijenta najvažniji je faktor od kojeg zavisi obim domaćih i stranih investicija, kako postojećih tako i novih, kazao je Ratko Nikolić, glavni analitičar Top Business Montenegro inicijative i osnivač kompanije BI Consulting, na panel-diskusiji „Predvidivost poslovnog ambijenta kao osnova razvoja“, koja je organizovana na Ekonomskom fakultetu Univerziteta Crne Gore u okviru inicijative Top Business Montenegro 2025. 

On je rekao da je ocjena uslova u kojima poslovni subjekti obavljaju svoju poslovnu djelatnost najvažniji element mnogih izazova sa kojima se društvo susreće, navodeći i da je jedna od glavnih karakteristika poslovnog ambijenta njegova predvidivost. 
,,Poslovanje u tržišnim uslovima samo po sebi je nepredvidivo i povezano je sa mnogim internim i eksternim uticajima i rizicima, te je uvijek poželjno da se onaj dio uslova poslovanja koji se tiče regulative i realizacije državnih politika, a koji se strateškim pristupom države može učiniti manje nepoznatim i rizičnim, učini predvidivim u mjeri u kojoj je to moguće”, objasnio je Nikolić.   
On je istakao da je taj zahtjev poslovne zajednice posebno razumljiv, imajući u vidu da je za donošenje dugoročnih poslovnih i investicionih odluka  izuzetno bitno sagledati i procijeniti uticaje u što dužem periodu.   
„Mali smo sistem – jedna ili dvije veće investicije mogu brzo popraviti mnogo brojki. Složićemo se to je kratkoročan pristup i obično traje dok traje konkretan projekat. Smatram da treba težiti strateškom razvoju poslovnog ambijenta – da jednog dana ovdje slavimo stotinjak investitora od po 100 miliona, a ne jednog od 30 milijardi“, poručio je Nikolić.

Mirza Mulešković, ekonomski analitičar, kazao je da su istraživanja poslovnih udruženja – Privredne komore Crne Gore, Unije poslodavaca Crne Gore, Savjeta stranih investitora Crne Gore i Američke privredne komore u Crnoj Gori, pokazala da se crnogorski poslovni ambijent posljednjih godina, uz minimalna poboljšanja, nije u znatnoj mjeri promijenio i da ga karakterišu iste sistemske barijere.  
Navodi da je istraživanje Privredne komore pokazalo da je ocjena poslovnog ambijenta pala sa 3,05 (prije pandemije) na 2,37 (skala od 1 do 5) u 2024. godini i da, prema podacima Unije poslodavaca, 52% privrednika smatra da poslovni ambijent nije unaprijeđen u posljednjih deset godina. Savjet stranih investitora kroz svoj MFIC indeks (skala od 1 do 10) bilježi sličnu sliku – indeks je sa 7 u 2021. godini pao na 6,4 u 2023. godini i blago porastao na 6,5 u 2024. godini, što je gotovo ista vrijednost kao 2013. godine, upozorio je Mulešković.
On je podsjetio da je istraživanje Američke privredne komore u Crnoj Gori pokazalo pad ocjene poslovnog ambijenta sa 6,29 (2018) na 5,91 u 2024. godini.

„Ne mogu da kažem da me raduju rezultati, ali me raduje što su svi pokazali isto – stagnaciju poslovnog ambijenta i prisustvo problema koje privreda ističe već deset i više godina“, rekao je Mulešković.
Prema njegovim riječima, Evropska komisija je u posljednjem izvještaju navela čak 11 ključnih barijera za unapređenje poslovnog ambijenta u Crnoj Gori, među kojima su – neformalna ekonomija, neefikasna administracija, nedostatak digitalizacije javne uprave, selektivna primjena zakona, otežan pristup finansijama za mala i srednja preduzeća i nedovoljna transparentnost prilikom donošenja odluka.

,,U dijelu predvidivosti poslovnog ambijenta posebno se izdvaja vladavina prava, koja treba da obezbijedi kvalitetnu, stabilnu regulativu, jednak odnos prema svima, efikasnu zaštitu poslodavaca. Ipak, u skoro svim istraživanjima vladavina prava jeste prepoznata kao ključna barijera”, rekao je Mulešković. 
On je kazao da je vladavina prava preduslov za investicije i da bez nje nema sigurnosti ni za strane ni za domaće investitore. Mulešković je dodao da se u istraživanjima i dalje prepoznaje “velika neuključenost” privrede u proces donošenja odluka, slabiji uticaj na promjene zakonske regulative, kao i česte i ad hoc promjene.  
„Privreda nije na pravi način uključena u kreiranje zakonskih rješenja. Kada god odluke nijesu donošene uz konsultacije s privredom, njihova implementacija bila je problematična“, istakao je on.

Mulešković je naveo da je Crna Gora mala ekonomija i da ne može privući investitore velikim tržištem – zato mora imati privlačno i stabilno poslovno okruženje, a to trenutno, prema mišljenju privrede i investitora, nije slučaj. „Ne možemo ponuditi veće tržište, ali možemo biti efikasniji, predvidiviji i bolji od zemalja regiona“, poručio je on.

Nina Drakić, predsjednica Privredne komore Crne Gore, kazala je da je strateški pristup kreiranju politika ključan, kroz jasno definisane razvojne prioritete i stabilan regulatorni okvir, koji će važiti duže od jednog budžetskog ciklusa.  

,,Takav pristup, posebno ako je podržan dobro osmišljenim podsticajima, na primjer za sektore poput energetike, turizma, prerađivačke industrije ili ICT-a, može dugoročno ojačati našu konkurentnost i privući kapital koji traži sigurnost, jasnoću i predvidivost”, objasnila je Drakić.  
Ona je dodala da privreda ne traži povlastice, već stabilnost, jasnoću i ravnopravan tretman. „Ako obezbijedimo da preduzeća znaju ‘pravila igre’, i da se ta pravila ne mijenjaju iznenada i bez konsultacija – možemo računati na  investicije i rast. Transparentnost i dijalog nijesu stvar forme, već su ključni elementi konkurentne ekonomije“. 
Drakić je podsjetila da poslovni ambijent, prema percepciji privrede, karakterišu brojni izazovi. „To pokazuju rezultati našeg istraživanja koje smo sprovili tokom prethodne godine. Krajem aprila predstavićemo rezultate istraživanja za 2025. godinu. Ono što pokazuju prethodno istraživanje i prvi nalazi ovogodišnjeg istraživanja jeste da u svim segmentima koje analiziramo – počev od poreskog sistema, javnih nabavki, tržišta rada, infrastrukture, administracije – poslovni ambijent nije na zadovoljavajućem nivou“, rekla je ona.
Drakić je podsjetila da privreda najčešće ukazuje na administrativne barijere, regulatornu nestabilnost i nepredvidivost, na nedostatak dugoročne razvojne vizije. „Ključne barijere jesu nedostatak radne snage i siva ekonomija, koja je prisutna u svakom sektoru“.

Prema njenim riječima, čak 93% privrednika smatra da je neophodna reforma državne administracije, a samo jedna trećina anketiranih da se zakonodavni okvir adekvatno primjenjuje. „Pored toga što je nestabilan zakonodavni okvir, samo jedna trećina smatra da se adekvatno primjenjuje. To znači da u implementaciji regulatornog okvira, odnosno propisa, imamo znatne izazove“, kazala je Drakić, pojašnjavajući da je najveći izazov nedostatak stabilnosti i predvidivosti u oblasti propisa i fiskalne politike.
„Ako privrednik, bilo domaći ili strani, ne zna šta da očekuje naredne godine kada su u pitanju porezi – da li će se promijeniti neki porez, da li će se uvesti neki novi namet, onda to utiče i na njegove odluke, odnosno motivaciju da širi biznis“, rekla je ona.
Drakić smatra da se moraju tražiti načini da se stabilizuje poslovni ambijent, odnosno da se kreira ambijent koji će privući investicije. „Smatram da je važan strateški pristup u kreiranju ekonomskih politika, ne kroz ad hoc mjere, nego kroz jasno definisanu politiku razvoja, jasan regulatorni okvir, koji će trajati duže od jednog budžetskog ciklusa“.
Drakić je kazala da „osjećaj na terenu“ jeste da nivo komunikacije između poslovne zajednice i donosilaca odluka još nije na nivou koji će dati potpunu sigurnost privredniku da će biti obaviješten o svemu o čemu je potrebno da bude obaviješten, i to u onom momentu kada je to zaista za privredu važno.

Nikola Perišić, član Upravnog odbora Crnogorske komercijalne banke, nadležan za Sektor poslovanja sa pravnim licima, naveo je da je za finansijsku instituciju kao što je CKB, koja aktivno podržava sve ključne grane crnogorske privrede, predvidivost poslovnog ambijenta ne samo poželjna već je i neophodna.   
,,Kada su pravila igre jasna i stabilna, i naši klijenti mogu da planiraju ambicioznije, a mi kao banka imamo snažniji osnov da ih podržimo, kroz finansiranje, savjetovanje i dugoročnu saradnju. Neizvjesnost usporava odluke.

Kompanije odlažu investicije, a banke postaju opreznije. Zato vjerujemo da je odgovornost svih nas – države, privrede i finansijskog sektora, da gradimo ambijent povjerenja, razumijevanja i stabilnosti”, kazao je Perišić i istakao da je CKB spremna da bude partner u tom procesu, jer ,,jaka ekonomija počiva na jasnim pravilima i pouzdanim odnosima, a to je put kojim svi zajedno treba da idemo“.   
Perišić je pojasnio da Crna Gora kao mala ekonomija mora da ima jasnu strategiju upravljanja poslovnim ambijentom. „To je nešto na čemu mora da se insistira, jer strategija ukazuje na to šta želimo odnosno šta ne želimo da imamo u našoj ekonomiji“.
Prema njegovim riječima, crnogorska ekonomija je zavisna od investicija bilo domaćih bilo stranih. „I jedne i druge veoma su važne. Smatram da se uspješnost poslovnog ambijenta mjeri time koliko uspijemo da privučemo dugoročnih investicija, koje generišu dodatnu vrijednost“.
Perišić vjeruje da domaća ekonomija, s aspekta poslovnog ambijenta, mora ponuditi servis koji je brz, efikasan, koji mora da se nametne, i koji mora biti atraktivan za učesnike na tržištu.
„Česte promjene regulative i pravila apsolutno nijesu prihvatljive. Ne vjerujem da privreda i banke traže da se pravila ne mijenjaju, ali moramo znati kada, kako i kojom dinamikom se mijenjaju – promjene moraju biti jasno najavljene. To je neophodno ukoliko želimo da se kompanije bave investicijama“, kazao je on.
On je dodao da gotovo ne postoji primjer male države koja je napravila dobar poslovni sistem, a da prvenstveno nije riješila taj problem, odnosno da nije privukla investitore jasnim pravnim okvirom, koji im je bio potpuno predvidiv. Perišić je naglasio važnost obrazovanja kadrova kako bi i oni bili jedan od faktora privlačenja i investitora i investicija u Crnu Goru.

Anđela Gajević, v. d. generalne direktorice Direktorata za unapređenje konkurentnosti privrede u Ministarstvu ekonomskog razvoja, kazala je da će tokom ove godine posebna pažnja biti usmjerena na podsticajne mjere za jačanje domaće proizvodnje, u cilju smanjenja spoljne zavsnosti, supstitucije uvoza, podsticaja inovacija, tehnološkog razvoja i otvaranja novih radnih mjesta. 
,,Ovaj pristup ne samo da će doprinijeti ekonomskom rastu već će omogućiti i jaču otpornost privrede na spoljne šokove, doprinijeće smanjenju nezaposlenosti i jačanju konkurentnosti domaće privrede”, rekla je Gajević, navodeći da će Ministarstvo za ove namjene u toku 2025. godine privredi ponuditi 3,5 miliona eura. 
Ona je kazala da Ministarstvo ekonomskog razvoja u kontinuitetu prati i analizira uslove poslovanja. „Na osnovu inputa koje dobijamo od privrede i iz neposredne komunikacije s privredom, nastojimo da pokrenemo inicijative i da kreiramo programe podrške koji će doprinijeti unapređenju konkurentnosti privrede, a time i unapređenju poslovnog ambijenta“.
„Da li je proces lak? Nije. Moram da kažem da mi kao resorno Ministarstvo ne možemo mnogo toga uraditi ukoliko se i drugi ključni akteri ne uključe u proces kreiranja i implementacije odluka koje sjutra treba da nađu praktičnu primjenu, a imaju direktni uticaj na poslovanje mikro, malih i srednjih preduzeća“, objasnila je Gajević. 

Ona tvrdi da su u Ministarstvu zagovornici toga da se, kroz javnoprivatni dijalog i dijalog koji pokreću u okviru Savjeta za konkurentnost, razgovara o temama koje se tiču javnosti i privrede, kako bi se došlo do rješenja koja će biti primjenjiva u praksi.
„Predvidljivi zakonodavni okvir za poslovanje privrednih subjekata veoma je važan. Pred Evropskom komisijom imamo dva ključna zakona za poslovanje – Zakon o privrednim društvima i Zakon o registraciji privrednih i drugih subjekata, koji treba da stvore pravni uslov za olakšanje poslovanja, za pospješivanje tržišne utakmice i za jačanje konkurentnosti“, podsjetila je Gajević.
Ona je kazala da je Vlada usvojila Zakon o kreditnogarantnom fondu, koji je privreda dugo čekala. „Zakon je upućen u skupštinsku proceduru i nadamo se da će se veoma brzo po njegovom usvajanju i stupanju na snagu stvoriti pravni osnov za uspješno osnivanje nove nezavisne institucije i da ćemo i na taj način uspjeti da pospješimo privrednu aktivnost i da olakšamo mikro, malim i srednjim preduzećima kreditiranje“, rekla je Gajević.

Gordana Đurović, redovna profesorica Ekonomskog fakulteta Univerziteta Crne Gore, kazala je da se tokom produženih pregovora o pristupanju Evropskoj uniji, posmatrajući kretanje BDP-a po glavi stanovnika, prepoznaje ekonomska konvergencija, ali da se to ne dešava zadovoljavajućom brzinom.   
„Takođe, podaci o spoljnotrgovinskoj robnoj razmjeni, kao i obim SDI iz zemalja EU, pokazuju da se značajnija ekonomska integracija još nije desila i da produženo pristupanje Uniji nije dovelo do jačanja spoljnotrgovinskih veza sa EU partnerima, pa ni kroz Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju.

Uzroci takvog stanja mogu se tražiti u nedovoljnoj konkurentnosti crnogorske privrede da proizvodi i plasira robe na evropska tržišta, kao i u nedovoljnoj atraktivnosti da privuče referentne investitore iz EU“, kazala je Đurović i pojasnila da pri tome misli na rastuću neizvjesnost i visok stepen nepredvidivosti pravnog i ekonomskog okvira tokom realizacije ulaganja, na koje posebno negativno reaguju ulagači iz EU.  
Ona je podsjetila da pristupni pregovori Crne Gore sa Evropskom unijom traju gotovo 13 godina, te da je dosta evropskih standarda uvedeno u domaći pravni sistem. „Možda i najveće ograničenje Crne Gore na tom putu jeste veličina tržišta – s jedne strane nizak nivo konkurentnosti, a s druge strane administracija, koja je nedostatna da odgovori na sve te izazove – ne trenutno brojem, ali svakako strukturom“.

Govoreći o ekonomskoj konvergenciji, Đurović je navela da se ona dešava na način kao i u istočnoevropskom bloku, ali nezadovoljavajućom brzinom.
„Kada govorimo iz ugla investicija, u Crnu Goru je od 2006. godine ušlo 15,5 milijardi eura stranih direktnih investicija. U prosjeku, u odnosu na BDP, to je bilo 14% godišnje. U posljednje dvijetri godine imamo vrlo skromne procente SDI u odnosu na BDP – imamo trend pada investicija 6 –7%. To je nedovoljno. Ako hoćemo konvergenciju, moramo imati kontinuirano 4% rasta BDP-a i mnogo više investicija“, objasnila je Đurović.
Prema njenim riječima, kada se pogleda struktura investicija, u ukupnom ulaganju Evropska unija učestvuje sa samo 30%. „Naši investitori uglavnom nijesu investitori iz Evropske unije. Kad pogledamo strukturu ulaganja, prošle godine 54% ulaganja bilo je ulaganje u nekretnine“, kazala je ona.
Ona je upitala i zašto firme i investitori iz Evropske unije ne dolaze u Crnu Goru ako su uslovi jednaki prema svima. „Onda se vraćamo tom našem nestabilnom regulatornom okviru, neizvjesnosti ulaganja, zaštiti vlasničkih prava koja nije uvijek adekvatna, dugim sudskim postupcima“, navela je Đurović.

Ona je podsjetila da je Crna Gora treba još dosta da uradi da bi mogla da se aktivno uključi u kohezionu politiku Evropske unije.
„Jedan važan segment svakako, koliko god to djeluje nepopularno, jeste dodatno zapošljavanje u administraciji. To su takozvane IPA strukture – ljudi koji sjutra postaju strukture za kohezijske fondove. Oni moraju imati politiku zadržavanja, oni moraju imati poseban stimulans i aranžmane“, kazala je Đurović.
Ona je navela da je Evropska komisija spremna da zaposli te ljude, da ih plaća projektno tri godine, ali da oni dobiju odmah „neku vrstu stalnog aranžmana“ u našim institucijama.

Žarko Rakčević, osnivač Šajo grupe i turističkog lanca Montehos, kazao je da su sistemska nepredvidivost i nedopustiva selektivnost glavni utisci o poslovnom ambijentu Crne Gore.

„U prethodnim zakonima turizam je bio prepoznat kao javna djelatnost i kao takav bio je oslobođen plaćanja komunalija za hotele sa četiri i pet zvijezdica. Sada se to, nažalost, promijenilo“, rekao je on.
Rakčević smatra da je neuobičajeno da zemlja kojoj je turizam strateška privredna grana povećava bez ikakve najave PDV na 15%. „To je potpuno naopaka odluka, donijeta bez konsultacija, ili uprkos sugestijama, molbama i argumentima poslovne zajednice“, ocijenio je on, navodeći da je stopa PDV-a za turizam u Albaniji 7%, a u etabliranim turističkim zemljama – Italiji, Španiji i Francuskoj 13%.
„Ponavljam, želimo biti partneri sa državom, ali država mora da donosi odluke koje su u interesu oporavka privrede, jačanja konkurentnosti – ne samo turizma i građevinarstva nego naše industrije u cjelini“, kazao je Rakčević.