U savremenom poslovnom okruženju, obilježenom izazovima transformacije tržišta, tehnološkim promjenama i ra­stućim pritiscima na konkurentnost, monitoring poslovne klime ima veliku važnost. Privredna komora Crne Gore (PKCG) kontinuirano analizira uslove poslovanja, aktivno identifikuje ključne šanse i barijere, i inicira prijedloge mjera koje mogu doprinijeti unapređenju ukupnog poslovnog ambijenta. O tome kako su privrednici ocijenili stanje poslovnog ambijenta u anketi sprovedenoj u martu 2026. godine, da li je došlo do nekih promjena u odnosu na prethodni period i koja su očekivanja privrednika za budućnost, razgovaramo sa dr Ninom Drakić, predsjednicom PKCG.

Privrednici su 2025. godine poslovni ambijent ocijenili ocjenom 2,47 (skala 1–5), što je jasno pokazalo da postoji prostor za unapređenje. Da li ovogodišnja ocjena pokazuje da je došlo do unapređenja?

Rezultati istraživanja poslovnog ambijenta za Komoru pre­dstavljaju važan instrument u oblikovanju inicijativa prema donosiocima odluka, ali i vrijedan izvor informacija za kreiranje ekonomskih politika usmjerenih ka povećanju otpornosti i konkurentnosti crnogorske privrede. Ukupna ocjena poslovnog ambijenta za 2026. godinu iznosi 2,49, što je skoro na istom nivou kao prethodne godine (2,47). Ovakvo kretanje potvrđuje da je, nakon izraženog pada u periodu nakon pandemije, zaustavljen negativan trend, ali da se poslovni ambijent i dalje nalazi u zoni stagnacije. U poređenju sa ranijim godinama, može se uočiti da je dosti­gnut određeni nivo stabilnosti u percepciji ključnih uslova poslovanja, što može biti rezultat smanjenja poremećaja i postepenog konsolidovanja ukupnog ekonomskog i institucionalnog okruženja. Ipak, izostanak većeg rasta ukupne ocjene ukazuje na to da strukturni izazovi koji opterećuju poslovanje i dalje nijesu u dovoljnoj mjeri prevaziđeni. Istovremeno, očekivanja privrednika za naredni period ostaju umjereno optimistična, ali su na nižem nivou u odnosu na prethodno istraživanje, što ukazuje na izraženiji oprez poslovne zajednice i na percepciju sporijeg tempa unapređenja poslovnog ambijenta.

Kako su ocijenjeni pojedini segmenti u okviru poslovnog ambijenta? Da li je tu došlo do znatnijih promjena u odnosu na prethodni period?

Analiza pojedinačnih oblasti poslovnog ambijenta ukazuje na skoro nepromijenjenu percepciju, uz blage oscilacije po pojedinim segmentima, koje potvrđuju izostanak znatnijeg napretka u unapređenju ukupnog poslovnog okruženja. Ukupno posmatrano, rezultati pokazuju da su u poje­dinim segmentima poslovnog ambijenta ostvareni određeni pomaci, ali da izostaje širi i snažniji napredak koji bi se reflektovao na ukupnu ocjenu. Promjene su pretežno parci­jalnog karaktera, uz istovremeno prisustvo i pozitivnih i negativnih kretanja po pojedinim oblastima. Pri tome, zabilježen je pad ocjena u oblastima koje su u prethodnom periodu bile najbolje ocijenjene – poput javnih nabavki i digi­talizacije, dok je oblast izvora finansiranja jedina sa konzistentnim rastom. Infrastruktura i vladavina prava bilježe ograničene pomake, dok je u ostalim segme­ntima izvjesna stagnacija. Poreski sistem i dalje ostaje među slabije ocijenjenim oblastima, sa skoro identičnom ocjenom kao prethodne godine. Oblast javnih nabavki, koja je u prethodnom periodu bilježila kontinuiran rast, u 2026. godini pokazuje blagu korekciju, ali je i dalje najbolje ocijenjen segment poslovnog ambijenta. Tržište rada je ocijenjeno jednako kao u prethodnom istraživanju, ali izazovi u ovom segmentu i dalje znatno opterećuju poslovanje. Iako je u oblasti infrastrukture zabilježen blagi rast ukupne ocjene, ona i dalje ostaje treća najslabije ocijenjena oblast. Nepromijenjenu ukupnu ocjenu u odnosu na prethodno istraživanje zadržala je oblast administracije, što takođe ukazuje na izostanak suštinskog napretka u ovoj oblasti. Uprkos određenim poboljšanjima, vladavina prava ostaje na relativno niskom nivou, dok digitalizacija i digitalna transfo­rmacija bilježe najizraženiji pad ukupne ocjene u odnosu na prethodno istraživanje, pri čemu je pogoršanje prisutno u gotovo svim posmatranim segmentima. Ovakvi rezultati upućuju na percepciju poslovne zajednice da dina­mika digitalne transformacije ne prati u dovoljnoj mjeri potrebe savremenog poslovanja, pri čemu ovakav nalaz ne mora nužno značiti izostanak napretka, već prije ukazuje na to da se digitalno okruženje razvija brže od tempa prilagođavanja institucija. Iako oblast izvora finansiranja bilježi vidljiv i relativno ujednačen rast, ona i dalje ostaje najniže ocije­njena, što potvrđuje da pristup finansiranju i dalje predstavlja jedan od ključnih izazova za poslovanje, posebno za mikro, mala i srednja preduzeća.

Anketno istraživanje pokazalo je i kojih pet biznis barijera privrednici percipiraju kao one koje nepovoljno utiču na poslovanje. Da li je u tom poretku došlo do nekih promjena? 

Struktura biznis barijera pokazuje određene promjene u rangiranju, ali i dalje potvrđuje prisustvo dugoročnih strukturnih izazova u poslovnom okruženju. Nedostatak radne snage sa odgovarajućim znanjima i vještinama u 2026. godini zauzima prvo mjesto među biznis barijerama, a ukazuje na to da jaz između potreba privrede i ponude na tržištu rada, kao i migracioni trendovi, postaju sve izraženiji ograničavajući faktori poslovanja. Siva ekonomija i nelojalna konkurencija, koja je u prethodnom periodu bila vodeća prepreka, sada se nalazi na drugom mjestu, dok se na trećem mjestu nalazi  neefikasna javna administracija, što predstavlja izraženiji pomak u odnosu na prethodno istraživanje.  Za razliku od prethodne godine, kada su među vodećim ograničenjima bili kvalitet i primjena propisa, rezultati za 2026. ukazuju na to da poslovna zajednica sve više prepoznaje izazove u efikasnosti administrativnih procedura i funkcionisanju institucija u praksi. Visoki fiskalni i parafiskalni nameti i dalje zauzimaju visoku poziciju među ključnim ograničenjima, što ukazuje na trajnu i izraženu opterećenost poslovanja troškovima koji proizlaze iz regu­latornog okvira. Istovremeno, neadekvatna infrastruktura u tekućem istraživanju izdvaja se kao jedna od većih bari­jera, iako u prethodnom periodu nije bila među vodećim ograničenjima. To ukazuje na rastući značaj ovog pitanja za poslovnu zajednicu i na činjenicu da, uprkos pojedinačnim unapređenjima, infrastruktura još uvijek nije na zadovoljavajućem nivou. Ukupno posmatrano, kontinuitet ključnih barijera, uz određene promjene u njihovom rangiranju, potvrđuje da se poslovni ambijent i dalje suočava sa duboko ukorijenjenim strukturnim izazovima, čije prevazilaženje zahtijeva dosljednu primjenu i snažniju koordinaciju reformskih politika.

Kako crnogorska ekonomija može da se izbori sa tim strukturnim izazovima? 

Suštinsko pitanje daljeg razvoja predstavljaju politike koje moraju biti fokusirane, dosljedne i usklađene. Potrebna nam je jasna krovna strategija razvoja, koja podrazumijeva zrelu i odgovornu odluku da ne možemo sve razvijati istovremeno istim intenzitetom. Moramo racionalno upravljati ograničenim resursima koji su nam na raspolaganju. Fokus je preduslov uspjeha. I sve što radimo – od obrazovanja i tržišta rada, preko regulative i poreske politike, do infra­strukture i podsticaja, mora biti usklađeno sa tim strateškim prioritetima i mjerljivo kroz jedan ključni kriterijum: da li povećava produktivnost i dugoročnu konkurentnost. A realne i održive razvojne strategije mogu proisteći jedino iz stabilnog, predvidivog i partnerskog odnosa države, privrede i akademske zajednice. U ambijentu povjerenja i jasno definisanog cilja kome težimo, moguće je istovremeno smanjivati slabosti i koristiti razvojne potencijale.